a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 #

božidar đukić - tragicna pogibija branke djukic 2. deo lyrics

[tekst pjesme “tragična pogibija branke đukić”]

“ej, u krv kosa ogreznula pusta
ubio je metak pored usta
njeno divno lice nagrđeno
a lijepo čelo razvaljeno
prosut mozak po jelovu granju
što bijahu navalili na nju
ništa ljudi i ništa drugovi
pa pobjegli k planini rugovi
da pričaju u nesrećnoj kući
za taj njihov grijeh vapijući
zaklali su preplašenu žensku
nit za pare, nit za ljubav vjersku
nit od kakve nužde i nevolje
no da gadne strasti zadovolje
na zlo rade nagazio prvi
šćer podiže iz prosute krvi
pa ti mrtvoj govoraše branci
kâ što zbore ljudi i junaci
“jesu li te, sine, namučili
i šta li su meni poručili?
što su tvoje oči zaklopljene?
što su knjige krvlju zalivene?
što si kosе niz čelo prosula?
ej, žuta dunjo rano uvenula
reci ocu, mila moja šćеri
ubiše l’ te ljudi ili zvjeri?
ko ti mladoj danas život uze?
ej, kupale ga moje gorke suze
ko se tvojoj pogibiji nada?
da je takva u gorama banda
da ovakva priprema ubistva
za vrijeme bratstva i jedinstva”
on sa time nepomirljiv biva
čini mu se još da mu je živa
na uranku prije rane zore
čini mu se da ga ona zove
“đe si, tata, ne bilo te niđe
ej, pogibiju moju što ne viđe?
nešto bih te tata zamolila
lakša bi mi crna zemlja bila
sahrani me u grob brata moga
da budemo jedno kraj drugoga”
poodmaklo sunce na uranku
na nosila poniješe branku
u metehu, pokraj ledne kuće
bože mili, žalbe nemoguće
pa ko ove jade da opiše?
kad u kući sanduk otvoriše
priđe vida ćerku da cjeliva
“šćeri moja, šta si kome kriva?
crna branka, crna moja šćeri
od muka se tvojih razaberi
jesi li mi preboljela ranu?
je l’ to hitaš tvom bratu milanu?
oli mu se moći okrenuti
od ljutijeh i teškijeh rana
ružo moja zalud njegovana?
šćeri moja, moja teška rano
moje jadno srce iščupano
kaži meni, moja vita jelo
što je tvoje lice potamnjelo?
što je bujna kosa razasuta?
majka na to nije naviknuta
kamo tvoje knjige i učenje?
ti odlaziš majci pod kamenje
sa kim ću se jadna ponositi
ko će jablan po planini brati?
ko će milost učinjeti tati?
za koga ću darove da spremam
s tvoje strane prijatelja nemam?
kada momci dođu da te prose
pokazaću pramen tvoje kose
moje sunce sa istoka jarko
ko će reći “došla sam ti, majko”?
kuku meni, moja mila branka
kako će te prežaliti majka?
mjesto da si u bijelome ruhu
ti odlaziš u vječnome mraku
ko ti tako nagrdio lice
brano moja, crna mezimice?
kako ću te prežaliti, šćeri?
mjesto da si uz ruke đeveri
da te vode, nagorkinjo vilo
kamo sreće da je tako bilo
pa da dođeš u rod tvojoj majci
da te braća sretnu i rođaci
mada brata nemaš rođenoga
kuku meni crna razgovora

prosto što se lani iskopasmo
i jedinca sina ukopasmo
ni ovo nam nije mnogo manje
no našega doma iskopanje
što nas danas nađe od ološi
iskraj peći, proklete varoši
okreni se k meni, mila branka
još jedanput da te vidi majka
viđi oca, a i sestre tvoje
kako tužni više tebe stoje
ne možemo, sine, vjerovati
da se k nama nećeš povratiti”
a slavica, anka i jovanka
sve tri sestre u crno kâ čavke
na sanduku panule kraj majke
da se sestra tako žalit’ može
ko ne viđe, vjerovat’ ne može
sve tri sestre kâ tri omorike
pod udarom žalosti velike
suze im se kotrljaju s lica
ostanule bez brata jedinca
branka im je mjesto brata bila
sad ostale kô ptice bez krila

ej, posle ovog jada i propasti
to uzeše u postupak vlasti
u sudnici u bijelo polje
dok evo ti muke i nevolje
na vratima ulaze dželati
bože jedan, s koliko pameti
ej, mnogi živi na ovoj planeti
bog neka im oprosti veliki
ali neće oprostiti ljudi
kâ ni tome kome narod sudi
onda masa radoznala sluša
šta je koji advokat pokušâ
jedni traže da ih oslobode
drugi da ih na vješala vode
ali rade ni da čuje neće
jer sumnjaše u sudsko vijeće
da ih na smrt osuditi neće
pa o tome ne vodi računa
no on s njima da se obračuna
nit protivu nacije, nit vjere
ej, nego ljudski obraz da opere

kako preže i kako poluđe
da s oružjem u sudnicu uđe
pa kroz narod i masu veliku
on kidisa za prsi krvniku
“sud poštujem, al’ ga sad ne pitam
stan’, krvniče, da te nešto pitam
šta li sada u sudnici sanjaš
misliš opet narod da proganjaš?”
pa u tome velikom bijesu
po sanžera u prsi mu sasu
drugom osta život kâ o koncu
potrefi se greška u tetejcu
u cijev mu osta čaurica
te spasi krvavi ubica
viknu masa iz jednoga glasa
“aferim ti, ispod koma soju
kad ispuni svetu dužnost svoju!”
i sad rada u sudskoj dvorani
nekoliko advokata brani
što su ovđe došli izdaleka
a u društvu guberner+veljka

ne dolaze da im plati rade
no da stanu na braniku pravde
je li rekâ petrović vladika
“zlo raditi od zla braneći se
tu grijeha nikakvoga nema”

reče rade, kosa mu se ježi
“ovaj slučaj bio mi je teži
no sin što mi pod kamenje leži
napali su na ljudsko poštenje
i javno ih osudilo mjenje
te sam i ja u ime naroda
kući svojoj stao na braniku
i svome se odazvô krvniku
te sam morô zakon prekršiti
i ovako djelo izvršiti”

ej, čuj, guslare, naše slave sine
nek te želja tvoje sestre mine
uzmi gusle od suva javora
od najljepšeg ljudskog razgovora
pa zapjevaj žalosnijem glasom
o velikom jadu i užasu
neka strune od gusala jeknu
vašem bratstvu nek je za utjehu
za onakvog studenta i đaka
ej, neka joj je crna zemlja laka”

- bozidar dukic lyrics

Random Lyrics

HOT LYRICS