klin (hr) – zadnja stanica lyrics
[interlude]
“ide tata.” + “pokaži mu sad.” + “to!”
[verse 1: tibor]
ah + zg rege blješte u mraku ko demoni
rađe začorim, dok se šaltaju peroni
ne zvonim, mode za mob je avionski
svijetu prkosim, vagon u redu je osmi
pljuge u wc+u trošim, mobile net hosting
oprosti, za kosti oglodit imam oči ko austin powers
hustle bez da me udave
inače im nikad nema kraja + icy tower
ne znam kamo ću stić, al tamo ću ić
indigo profil, a sve radim za profit
priče na putu su uvijek najduže
a vlak se uvijek vraća, pa priče uvijek kruže
rulje, gužve, uđeš u kabinu, svi te kuže
pacijentima okružen, svi ćemo past na grani
samo jan sad fali, al znam da žali
pa na svaki gram navalim ko da nam je zadnji
a i zaredat ćemo runde, ubit ćemo nastup
putujem ko jamat [?] i ne želim bit u transu
šipu racku, ne letim, pa da me raznesu (ziher)
u vagonima chill+am, al nemrem bit na mjestu
[verse 2: jantar]
banana, nema me, badava mi repanje
zacvikan u stolici i sa poslom igram 1 na 1
al gubim, gledam programere, pišu red na red
a spremio sam torbu, panj, bokserice, “blend+a+dent”
ak mi je cesta frend nađi krv na maču
izdao sam kompanjone za jednu šugavu plaću
nole kad mrviš gandžu, zavrti im oni braću
pa pogodi, jer slušam vlak i kak peroni plaču
sve je u kašlju putnika, mirisu željeza
prašine na stolici i bebi koja sjebe san
sebe znam, i tu se nikad ne napijem
kompa, vlak mi je, najbolji oblik terapije
zadnji red ispovjedaonica i zato žalim
tomo big+up, borti baci freestyle kak vam falim
u zrak rafali, moji zg rastamani, kad zapalim
solo držim fige da vam prođe onaj hash na grani
svašta vadim ja sa zidnog panoa
memorije bola, dobre zabave, ljubav, pa škola
kolak zna, dani terora, a ekipu sa mora
pitaj kak je bilo kad je samir izletel z vagona
nemaš pojma, znam sve stanice, čistačice
mrze me jer stalno čiste tag+ove i grančice
ne vole me ni kondusi, znale su pasti batine
i dan danas pamte me, “dal platim kartu?” + platim ne!
plava boja vrati me iz ovog vremena
maja zna zaš mi je pruga zapletena ko dna
sretan put sa sjevera, gledam paru s distance
možda stignem, al šansu daje mi wishmaster
[chorus]
ideje futurističke, na putu mislećem budu full turističke
vrijeme sporo ističe, uđi s nama u vlak, uđi s nama u mrak!
brzina savija stupove, brže je prek nebeskih visina, ali skupo je
ovdje vrijeme stoji, uđi s nama u vlak, uđi s nama u mrak!
[verse 2: kraken]
vlak me vozi, jer ne stopiram, vade me iz vječnog mira
probaj se ne opirat, ti isti si već ko piran
srećom biram svoje puteve pa mijenjam šine
brišem stare skice jer grafit ne nenašiljen
preraširen sam u masi, tražen spas u vlaku
sam u mraku, ak se predam dajem glas u zakup
pa me nađi kako pričam i lupetam fraze
nema preobrazbe, pazim da me ne zaraze
a mjesta gdje zalaze, gaze metastaze
vjetar kazne nosi bol na svaki metar staze
a kupe je prazan, ulazim, sjedam solo
odlučno odbijam kad mi nude sve za stolom
srezan bolom, držim stvari pod kontrolom
olovno teške noge, otresam novom zorom
svaki ton ko zoro siječe me u stijeg minuta
bezbroj ruta, raznolikosti jednog puta
[verse 3: scriptor]
vagoni puni tolko motiva
pokoj u bloku notiram, um je lokomotiva
oko knina upada škvadra iz lokalnog tima
jan urokan od dima svira ko motorna pila
oni notorna sila, neki klinac komentira
“to je svima jasno”, neki mali pored poentira
kali odmahuje rukom: “mene ti to ne dira”
pored gir+a i skrile+a želim mir, tron ne biram
upada plavuša sa nekim pitanjem za random list:
“nije da vas slušam, al sam po prirodi hedonist
dakle, vi ste novi bend, kako ono, histrioni?”
+ “ne.” + “pliz ponovi.” + mi smo oni, i nismo novi
repamo 15 godina za špek iz plodina
voli nas, rijetka rodbina, rep parodija
nismo imali zake, al smo snimali trake
od novih su nam solidni geralt iz rivije, tibor i kraken.”
papec radi scenu, nole je na wc+u, tibor freestyle+a abecedu
razmišljam o tome kak će nas vrijeme sve pokosit
u mlađim danima je teško tome ne prkosit
živototni paradoks i šume nad glavom ko krošnje
nemaš para dok si na samom vrhu potrošnje
stvaralačke porive sputava prazna stranica
uhvatiš ritam plovidbe i stigne zadnja stanica
“ajmo van!”
[chorus]
ideje futurističke, na putu mislećem budu full turističke
vrijeme sporo ističe, uđi s nama u vlak, uđi s nama u mrak!
brzina savija stupove, brže je prek nebeskih visina, ali skupo je
ovdje vrijeme stoji, uđi s nama u vlak, uđi s nama u mrak!
Random Lyrics