a b c d e f g h i j k l m n o p q r s t u v w x y z 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 #

pshighco - jednaki u svim pogledima lyrics

gledam u daleki svemir, vidim svoj odraz u njemu
vibracije atoma u tijelu daju znak sinapsama da rade i salju impulse koji stvaraju osjecaj sigurnosti, srece i blagostanja cim krenu
da zaboravim da los sam u svemu, postajem perut na tamnom platnu beskonacnosti
sve sto ikad tako si jedno je sa pacifisticnim, ali i pakosti i gadosti sto nekad stvara tremu
hodam tesko po astralnim ravnicama, svijest je klica koja raste okruzena vakuumom
cak i u snovima vidis vise jer se tada ne boji stvari kojih se prije nije doticala. uzvisenost salje strah u grob
interstelarno putovanje, warp 7, hod tezak zamjenjuje lagan let kad svaki svijet shvati da mu treba jos jedan
sjeban intelekt uvijek je sretan, tu je sad greska, crne rupe je vrijedan, ja nisam krvi zedan jer hranim se kvazarima guste podsvijesti
svjetlosnih milenija udaljene glupe povijesti koja vise ne obavlja svoju funkciju vec samo kaze “budi tu”
stojis lud i glup slusajuc masineriju, cudis se misteriju jer nikad nisu ni radili strojevi
rezonantan pod odzvanja dok solarne pikule padaju, ali barem pri procesu ostaju citave
sve od sada sto do kraja mog ostaje su ostatci zvijezda formirani u slova na stranicama koje ne listam jer
proslost ne postoji, kao ni buducnost, a sadasnjost je svaki trenutak koji prolazi i nestaje zauvijek
zivimo samo da bi to mogli rec, napokon shvacam stelarnu odlucnost- ona nastavlja dalje zanemarujuci nas kratki tijek
sve je dosta pusto, jedino sto je ispunjeno je nas ego
ergo, ne zasluzujemo znati nista vise
bozanstvene nebule stvaraju nebuloze, zamagljuju vid, pogledom desifriramo samo blijede obrise onog sto pise
spremi se za kozmicki susret cetvrte vrste, imaj strahopostovanje za sve dimenzije
jer sirina, duzina i visina stvaraju prostorno-vrijeme, koje zauvijek cuva rep zmije- cuvara inteligencije
al cuvaj se inercije, ako ubrzas stvari stari, neces moc stat, to te kvari, pravi ti je onaj koji zna to sve
a i sjebano je to dok putujes tako, nemas vremena za smirit se, fokusirat i procitat znakove

~zivimo solarni zivot, sve smo sta vidis gore
jednaki u svim pogledima, cak i zvijezde se umore
i nikako mi nije jasno zasto se bore
jer sve sto cini svemir, cini sve nas, razmisli bolje~

gledam u tlo, vidim svoj odraz u rosi na vlasima trave
svaki trenutak proveden prepoznajuc prave motive u lazi je sparen sa paznjom za klase
hodas zaboravljen kroz zelenu sumu cije grane ne biraju strane
izoliranom, bez njihovog daha, puno mi je puta malo falilo da stanem
ne treba mi mnogo da poput kise padnem
kao lava vas bijes krasi neponovljivi tandem
prilicno im jasno je kad shvate, da vjetar koji prolazi kroz pore njihove koze zanemaruje sivo podrucje koje im omogucava da vide i razumiju kako uzaludno vrijeme trate
svuda sad na cvijece paze jer znaju da je to nas dna koji cvate
kao korijen drveta zivota koji ide preko svake rase
decko, pazi na se jer brzo se sledi dusa kroz tundru dok prolazis
ostavi se ti ludih nadanja, odi prosetaj malo, nadi dva panja da legnes izmedu njih i zamisli se kak odlazis
misli nista glasnije od suskanja lisca u mracnoj noci
snijeg pada po cerebrusu i uspon vas trajno koci
ja cu krocit prvi, u vulkan ak treba samo da dokazem da nisam bolji kada vidis da i moje tijelo gori
probaj stijenu probit, al znaj da rijecima to neces moc
jad skuplja se u tebi jer ne nadas se da ce ikad proc
dok sve to kljuca, ti sam reagiras kroz
ispade koji stete svemu, jednom rijecju- nekontrolirano
jedini nacin da smiris se je da skocis u ocean nazvan “empatija”
gdje svak krik i vrisak patnika iz spilje donosi neugasivu bol, preobrazit ces se skroz kada uvidis da nisi gubitnik i shvatis da
vrhunac si evolucije, ta strma litica na tvom putu je tu da bi se naucio penjat, ali se i naviknes na pad koji eonima pokusava vrat-t ravnotezu dobra i zla u svijet jedino tako da sve ubije

~zivimo prirodni zivot, sve smo sta vidis ovdje
jednaki u svim pogledima, cak i drvo tone
i dalje mi nije jasno zasto se bore
sve oko nas je covjek, razmisli bolje~

gledam u lijes, vidim svoj odraz u staklenim ocima trupla
vatra ne gori vise ovdje jer vasa sudbina je pukla
ova ludnica je glupa jer puni se sad rupa
lesevima odbacenih kao misli nakon kojih buncas
9 krugova pakla nije nista naspram ovom tu
gdje nitko nema dusu, al nije uspio ni prodat ju
glomaznu stetu rade dok prave se da pomazu
kvare sve dok ko zna kud putuju da zavedu odmazdu
trazim sad ja prolaz tu, jer zivim gdje i svi
bijeli dim zamijeni ti, gle kak izgledaju zbog sjekiri
ne mogu ih krivit, jer svi ovdje imaju jedini cilj- sto bolje zivit, al vjeruj mi
polako umiranje maskirano u srecu donosi samo patnju , ali pred kraj i mir
jer znamo da cemo kad-tad otic i onda se mozemo pohvalit da smo otisli ko ratnici
vama cilj je kazniti, strasna bit je stvarnosti
kad trosis svoje vrijeme samo da vices “krao si”
kroz hodnik zrcala prodi, zanemari pakosti
opasnosti ne postoje dok si na putu samo ti
al valjda jasno ti je da nema ni dobrih sjecanja
istina, prijevara, al ti ih trebas da
prociste ti misli, slazem se, totalna nepravda
zato jos ne znam jel bolje zivit sjeban zivot ili nemat ga

~ovo nije smrt, ovo nije ni zivot
cijelo vrijeme odgaja nas neemotivni limbo
bio ti krijeposan il narkoman, sve je to isto
cisto je znanje da nam je odlazak jedino blisko/znamo samo da bez nas ovaj planet bude blisto~

- pshighco lyrics

Random Lyrics

HOT LYRICS